Ciklična pomračenja svijesti

...









"IKRE BISMI RABBIKE...!"





“Mir!” rekoše;
- “Mir!”- odgovori on... (Kur'an - Hud, 69)





"Ali, kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen ni pun prijetnji
***
Tada mi padala na um čudna, obeshrabrujuća misao da je u teškom položaju čovjek koji je duhovno razvijeniji od drugih, ukoliko ga ne štiti položaj, i strah koji taj položaj daje. Postaje usamljenik: njegova su mjerila drugačija, i nikome ne koriste a njega izdvajaju"



Ja sam od onih.




Hvala

HoneeyBee Djeca u vremenu :
45784



"Piši mi na zelenu adresu ljeta...".

..ja ću čitati

19.07.2017.

izbrisat ću se

da se jednom prokleto vratimo u onu pekaru dvadeset metara niže, kupimo kiflu sa hrenovkom i damo onim štenadima što bi cvileći svaki put krenuli za nama. a ti bi me svaki put povukao za ruku i rekao da nema potrebe da to radimo. da se vratimo bez obzira što ćemo na klupi pod mostom imati manje vremena.... gdje mi nikad nisi tako nježno gledao u oči, istovremeno pričao i nonšalantno maknuo pramen kose s lica, uhvatio me za bradu nježno, dodirnuo nos prstom i rekao da sam ti sve. da se vratimo makar jednom onim istim putem od jedne do druge stanice, pa kad ti kažem kako je lijep neki cvijet usput, da se bez ikakvog razmišljanja sagneš i ubereš ga za mene. kad ti kažem da je cvijet drveta što je procvalo iznad nas tako opojnog mirisa, da ga ubereš i staviš iza uha. da se ne stidiš što s tim iza uha hodam pored tebe. samo toliko hrabrosti tražim. za nježne stvari. nježne. usputne sitnice. da ti dođe prirodno, da ne moraš razmišljati o tome danima. ali da me voliš toliko bar, da si odmjeren u riječima, da ni po koju cijenu ne želiš da me uvrijediš. jer ti značim toliko.
shvatila sam da ne tražim mnogo. nisam ništa posebno. ništa za čim bi čovjek žudio da dostigne cijeli svoj život. i ne zaslužujem mnogo. zapravo, ne zaslužujem sve ono što tražim. ja ne znam biti jedna od onih djevojaka što zrače neobičnom, neposrednom privlačnom silom i senzualnošću, ljepotom i sirovom inteligencijom. ja ne znam da budem hladna pa da time privlačim i hipnotišem ljude sebi da trče za mnom. nisam lijepa, privlačna na prvi i svaki drugi pogled. nemam zanimljive, vodnjikave oči. nisam zanosna plavuša niti brineta. ne znam ni sama koje mi je kosa boje. nemam lice lijepog oblika. imam velik nos i često odsutan pogled. ali kad me nešto zanima...onda ne trepćem od interesovanja, ne dišem... imam svoje male dnevne rituale, volim meditaciju i muziku.volim kafu i čokoladu, sladoled od vanilije, zbijezde, poeziju, šetnje, duge razgovore i ljubičasta svitanja. kokice i filmove. rokoko i barok. omiljene stihove, pjesme i citate zapisujem u jednu svesku, lijepim na njoj slike i crtam svoje ilustracije i dekoracije. istražujem. sanjam. maštam. ponekad ne živim u ovom svijetu zbog toga. ljeti ponekad ležim i gledam u nebo i svakom oblaku dam neki oblik. smislim, izmislim..svi su živi, da znaš, imaju dušu...o svijetu imam bezbroj pitanja..
ne znam najbolje sa riječima ali sam uvjerila sebe da mogu pisati bez obzira na sve. ne znam da se pretvaram, glumim i lažem. kad se smijem, smijem se od srca i glasno. sjedim sama na klupi u parku i čitam, i nije me stid što sam sama. čitam ljubavne romane i čitam filozofiju. kombinujem to dvoje i dobila sam od sebe ovo što jesam. prevelika romantična očekivanja od ljudi i filozofiranje zašto je to tako. pretjerano brzo reagujem i kad dajem, mogu samo dati dušu, čitavu, bez ijednog dijela da je ostao zaliejpljen ili izgubljen za nekog drugog. poslije se pitam zašto svi nisu takvi. i zašto dopuštam da me povrijede. i puštam ljudima previše. previše im dopuštam da dopru do mene. da bogdom umijem manje da to radim. kad volim, patit ću. mnogo ću patiti. patit ću da me boli. i, da kojim slučajem boli one koje volim... koliko volim, umrli bi od bola. umrli.

 








Reading is like love.
There's no way back.