Ciklična pomračenja svijesti

...









"Ne idi sredinom džade, satraće te štogod, ama nemoj ni plaho uz kraj – da te, boj se, ne udari nešta s krova, vego hajde 'nako, 'nako..."





"Ali, kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen ni pun prijetnji"





"Tada mi padala na um čudna, obeshrabrujuća misao da je u teškom položaju čovjek koji je duhovno razvijeniji od drugih, ukoliko ga ne štiti položaj, i strah koji taj položaj daje. Postaje usamljenik: njegova su mjerila drugačija, i nikome ne koriste a njega izdvajaju"



Ja sam od onih.




Hvala

HoneeyBee Djeca u vremenu :
36002



"Piši mi na zelenu adresu ljeta...".

..ja ću čitati

24.07.2017.

Vidjela negdje :)

Small worries always create large shadows.

21.07.2017.

:))))

Usitnilo...

3 to go :D

 


"Pričaj mi brate..."

21.07.2017.

Kod:fisiotherapie. Kod mene: psihoteraphie

Image may contain: text

20.07.2017.

krene te



19.07.2017.

izbrisat ću se

da se jednom prokleto vratimo u onu pekaru dvadeset metara niže, kupimo kiflu sa hrenovkom i damo onim štenadima što bi cvileći svaki put krenuli za nama. a ti bi me svaki put povukao za ruku i rekao da nema potrebe da to radimo. da se vratimo bez obzira što ćemo na klupi pod mostom imati manje vremena.... gdje mi nikad nisi tako nježno gledao u oči, istovremeno pričao i nonšalantno maknuo pramen kose s lica, uhvatio me za bradu nježno, dodirnuo nos prstom i rekao da sam ti sve. da se vratimo makar jednom onim istim putem od jedne do druge stanice, pa kad ti kažem kako je lijep neki cvijet usput, da se bez ikakvog razmišljanja sagneš i ubereš ga za mene. kad ti kažem da je cvijet drveta što je procvalo iznad nas tako opojnog mirisa, da ga ubereš i staviš iza uha. da se ne stidiš što s tim iza uha hodam pored tebe. samo toliko hrabrosti tražim. za nježne stvari. nježne. usputne sitnice. da ti dođe prirodno, da ne moraš razmišljati o tome danima. ali da me voliš toliko bar, da si odmjeren u riječima, da ni po koju cijenu ne želiš da me uvrijediš. jer ti značim toliko.
shvatila sam da ne tražim mnogo. nisam ništa posebno. ništa za čim bi čovjek žudio da dostigne cijeli svoj život. i ne zaslužujem mnogo. zapravo, ne zaslužujem sve ono što tražim. ja ne znam biti jedna od onih djevojaka što zrače neobičnom, neposrednom privlačnom silom i senzualnošću, ljepotom i sirovom inteligencijom. ja ne znam da budem hladna pa da time privlačim i hipnotišem ljude sebi da trče za mnom. nisam lijepa, privlačna na prvi i svaki drugi pogled. nemam zanimljive, vodnjikave oči. nisam zanosna plavuša niti brineta. ne znam ni sama koje mi je kosa boje. nemam lice lijepog oblika. imam velik nos i često odsutan pogled. ali kad me nešto zanima...onda ne trepćem od interesovanja, ne dišem... imam svoje male dnevne rituale, volim meditaciju i muziku.volim kafu i čokoladu, sladoled od vanilije, zbijezde, poeziju, šetnje, duge razgovore i ljubičasta svitanja. kokice i filmove. rokoko i barok. omiljene stihove, pjesme i citate zapisujem u jednu svesku, lijepim na njoj slike i crtam svoje ilustracije i dekoracije. istražujem. sanjam. maštam. ponekad ne živim u ovom svijetu zbog toga. ljeti ponekad ležim i gledam u nebo i svakom oblaku dam neki oblik. smislim, izmislim..svi su živi, da znaš, imaju dušu...o svijetu imam bezbroj pitanja..
ne znam najbolje sa riječima ali sam uvjerila sebe da mogu pisati bez obzira na sve. ne znam da se pretvaram, glumim i lažem. kad se smijem, smijem se od srca i glasno. sjedim sama na klupi u parku i čitam, i nije me stid što sam sama. čitam ljubavne romane i čitam filozofiju. kombinujem to dvoje i dobila sam od sebe ovo što jesam. prevelika romantična očekivanja od ljudi i filozofiranje zašto je to tako. pretjerano brzo reagujem i kad dajem, mogu samo dati dušu, čitavu, bez ijednog dijela da je ostao zaliejpljen ili izgubljen za nekog drugog. poslije se pitam zašto svi nisu takvi. i zašto dopuštam da me povrijede. i puštam ljudima previše. previše im dopuštam da dopru do mene. da bogdom umijem manje da to radim. kad volim, patit ću. mnogo ću patiti. patit ću da me boli. i, da kojim slučajem boli one koje volim... koliko volim, umrli bi od bola. umrli.

 








19.07.2017.

Hickory dickory dock

Nama, djeci, nije bilo mržeg cvijeta od smrdana. Kao da sam đavo njegovim imenom, tjeralo nas je da pomirišemo cvijet. I tako bi, svakoj generaciji, ostajao urezan u pamćenje kao nešto čiji se odbojan miris nije mogao uporediti prosto ni s čim. S druge strane....priroda je učinila da mu latice budu kao porculanske, listovi kao da su isklesani od kakvog lijepog, smaragdnog kamena... A takav bi utisak ostavljao. Valjda je tako i u životu.

Iluzija je veoma često ono što vidimo. Biva nam svjetlost i vjetar, ponekad. Tjera nas naprijed, osvjetljava put tako da nismo ni svjesni kuda nas vodi. U zanosu raskoši boja koju iluzija stvara, posegnemo da je dohvatimo. Prstima. Dlanom. Rukama.
Paf.
Rasprši se, jednim dodirom, poput balona od sapunice. A onda sve postaje: agonija. Mrak. Strah. Drhtaj.
Shvatanje.

Gdje i uz šta smo živjeli? Zašto? Najzad, kad se naviknemo na trnce i leden dodir tame što ga osjetimo na koži ponekad, kad se i oči naviknu na crninu oko sebe.... Shvatimo sve što je iluzija htjela da učini. Nije joj cilj bio da nas čini sretnima... Navika joj je da se poigrava sa ljudskim srcima i osjeti njihovu čežnju, strast i polet. Poput kleptomanije. Krade ljudske uzdahe i zadovoljava svoju dušu tim.
Iluzija, međutim, ima cilj kojeg ni sama nije svjesna. Tu je da nas, nakon što se rasprši u milione čestica i padne na kožu ostavljajući hladan trag, nauči nečemu. Da smo jaki i da možemo. Da nam plač u tami neće donijeti mnogo dobra. Ali da, svaki korak načinjen u njoj, jeste korak koji vodi negdje.

Na kraju....vjerujem u sudbinu. Njeni putevi su, uprkos tome što je unaprijed zapisana, prepuni raskrsnica. Gdje ćemo skrenuti, ovisi potpuno o nama. Naravno...sudbina voli igre, a najdraža joj je ona gdje naplati sve učinjeno. Sve što smo ostavili iza leđa kad smo skretali, sigurno će nas dočekati negdje naprijed. Suze ili smijeh. Sreća ili nesreća.


  Ubiti vrijeme: Image result for clock

 

18.07.2017.

Posveta

Posvecujem ti svoje oci, svoje usne, svoje zube.
Pjesme? Sta ces od mojih pjesama pisanih jer nisam znao cutati?
Sta ces od mojih pjesama koje ne mogu da te ljube?

Tako je dobro sto nismo ni ptice ni bogomoljci u predvecerje
i sto nemamo krila vec ruke.
Posljednje sto nas ceka ne moze biti nasa smrt,
jer zelje nase krvi negdje se moraju nastaviti.

Ti si zena, mala,
ti si mala zena,
i jedan besmrtni avgust donio te u moje balade.
Ostani s mojim Volim koje ce nadzivjeti sve moje tuzaljke, sve moje promejne.
....


Kiko je umio da voli. Kiko je znao da voli. Kiko je volio. Kiko voli.

Još uvijek.

Kroz pjesme.

17.07.2017.

:)




Meni nena uvijek govorila: "Čuvaj se dijete ćosavih muškaraca i brkatih žena".
Sad haman ne možeš ni znati da je ćosav. Doduše, ovi i imaju bradu. Velahavle, što je ofarba...

16.07.2017.

Jedno malo mjesto... jedan mali raj...

Image may contain: plant, tree, sky, grass, outdoor and nature


Od kadifice, do mente i banana

Image may contain: plant, flower, outdoor and nature


Image may contain: fruit, plant, food and outdoor

Domaće, obasjane suncem... samo ubrat treba

A mogli smo i sušit veš....

Image may contain: cloud, sky, tree, outdoor and nature

ili se igrati sa sjenama....

No automatic alt text available.

Image may contain: shoes

15.07.2017.

Priceless

Dakle, nekoliko sati dnevno držati bebu na ili među peškirima.

Image may contain: one or more people and text


Stariji postovi

Reading is like love.
There's no way back.