Ciklična pomračenja svijesti

...









"IKRE BISMI RABBIKE...!"





“Mir!” rekoše;
- “Mir!”- odgovori on... (Kur'an - Hud, 69)





"Ali, kad se otkineš od sebe neodlučnog, kad pobijediš svoju malodušnost, otvore se pred tobom neslućeni putevi, i svijet više nije skučen ni pun prijetnji
***
Tada mi padala na um čudna, obeshrabrujuća misao da je u teškom položaju čovjek koji je duhovno razvijeniji od drugih, ukoliko ga ne štiti položaj, i strah koji taj položaj daje. Postaje usamljenik: njegova su mjerila drugačija, i nikome ne koriste a njega izdvajaju"



Ja sam od onih.




Hvala

HoneeyBee Djeca u vremenu :
41600



"Piši mi na zelenu adresu ljeta...".

..ja ću čitati

25.09.2017.

.


Image may contain: fire, night, candles and text

25.09.2017.

Hajd probaj reć':neću!

Ima kifli, hoćeš?
-Neću, neću uzela sam hljeba
Pa eto lijepe su kifle, friške, hoćeš, uzmi
-Neću neno uzela sam hljeba
Uzmi, de!

23.09.2017.

Sonet

Blažen bio dan, mjesec i doba
godina i mjesto i predjel i vrijeme
kad su moje usne zadrhtale nijeme,
a njene me oči svezale ko roba.

I blažena nek je moja prva patnja,
s kojom me bješe ljubav izmučila,
i luk i strijela što me oborila,
i rane što srcu mom postaše pratnja.

I blažni nek su krici žudnje velje,
s kojima sam zvao ime čisto,
te obilne suze, uzdasi i želje

ko i bijeli papit na kojemu sada
Stičem sebi slavu: i mis'o mi, isto,
što je samo njena, što njoj samo spada.

Ne nalazim mira, a za rat sam mlitav
plašim se i nadam, plamtim, komad leda,
čas me svod uza se, čas na zemlji gleda,
i stišćem prazninu i grlim svijet čitav.

Amor, što me drži svezana sred uza,
ne smatra me svojim, nit mi omču driješi,
neće da se smakne, nit da me se riješi,
ne voli me živa, stran sam mu bez suza.

Bez očiju vidim, bez jezika zborim,
poginuti žudim i tražim spas neki,
sam sam sebi mrzak, za ostale gorim.

Hranim se jadom, plačući se smijem,
smrt su mi i život jednako daleki,
gospo, vi ste krivi nevoljama tijem.

Što ćutim, što je, ako ljubav nije?
Al' ako je ljubav, Bože, što je ona?
Ako je dobra, zašto je zlu sklona?
Ako je zla, zbog čega slatka mi je?

Gorim li od sebe, čemu plač i tužba?
Kriv li sam tome, malo jauk vrijedi.
O živa smrti, slatkoćo u bijedi,
ako vas ja neću, čemu ste mi držuba?

Al', ako vas hoću, zdvajat nemam prava.
Suprotni me vjetri, kroz šum i bjesnoću,
tjeraju u čamcu, vrh bezdana plava.

Slab razbor i grijesi razlog su mi sjeti,
tako da ne znam sam stvarno što hoću,
te se znojim zimi, a cvokoćem ljeti.

-F.P.

21.09.2017.

wh

Zašto ljubavi i ljudi nisu kao u mojim knjigama koje čitam?

20.09.2017.

Ahmed

Ahmeda je često mučila glavobolja. Najprije bi u svojoj glavi osjetio nekoliko jakih trzaja kao da ga neko blago udari prstima po potiljku, zatim bi se pojavio pritisak u sljepočnicama i već tada bi znao da će to okončati nesnosnim bolovima u svakom riježnju njegovog mozga. Bola od kojeg bi imao osjećaj da se raspada na atome. U tim bi trenucima često, umjesto da prigledne i pokuša zaspati, kroz prozor zamišljeno gledao u nebo i daljine, rasmišljajući o ko zna čemu. Njegov bi pogled pretraživao beskraj čiju mudrost, bio je siguran, nikad neće moći dokučiti. U njegovom bi se umu tada gnijezdilo i rojilo milion misli, a on im se, kao po pravilu, nikakvom silom nije mogao oduprijeti. Pokušavao je, zaista je pokušavao jer mu je postalo naporno to vraćanje istih ideja, a zapravo nikad nije volio pravila i rituale. Najčešća mu je bila misao da će na svijetu iza njega ostati toliko stvari koje on nikada neće moći saznati, vidjeti ni naučiti, da će iza njega ostati toliko nepročitanih knjiga i pjesama koje nikada neće čuti. Bilo mu je žao jer će iza njega ostati i njegova djela, a među njima i svi oni nesporazumi kojima je on bio uzrok i sva bol koju je nesvjesno nanio drugima. U grlu bi mu se onda počelo stezati i odjednom bi sva boja ovog svijeta nestala postajući tako tamna mrlja bez ičega. Čuo bi jedino zujanje u svojoj glavi. Nije znao da li su to zaista misli koje se roje i nadglašavaju sve, ili je zbog bola od kojeg je potpuno otupio. I ove mu se jesieni nebo učinilo mračno i olovno, pritiskajući njegovu dušu svom svojom veličinom kao da mu se sveti za nešto što nikada nije učinio i nije kriv. Kiša je, činilo mu se, neprestano padala i dodavala dodatni teret njegovoj ionako umornoj i oglodaloj duši. Svaki dolazak jeseni, još u ono rano septembarsko vrijeme, nagovještavao mu je dolazak i "onog" osjećaja. Nije ga umio objasniti, a zapravo nije ni želio. Da ga je zavolio i da mu je pričinjavao ma kakvo zadovoljstvo, možda bi mu dodijelio i kakvo lijepo i toplo ime, međutim, nadao se njegovom odlasku. Vjerovao je da će se taj osjećaj zadržati kratko i jednostavno poražen i osramoćen povući iz njegove duše. Nije se desilo... Taj nenadani gost je jednom iz bitke izašao kao pobjednik, ostavio iza sebe krunisan prijesto i rado mu se vraćao. Vraćao se iznova svake zime i jeseni obuzimajući njegovo mladalačno tijelo kao neka viša sila ili crna magija neke vještice kojoj se nije mogao oduprijeti. Nikad nije volio pravila i rituale. Nije volio nemoć da upravlja sobom. Uvijek je bio taj koji je dominantan, onaj koji je vladao i upravljao svim, ali mu to sada i nije išlo od ruke. Umarao ga je, udarao, čupao nokte, grizao i kidao meso ostavljajući samo skelet kostiju, a njegovu dušu crnu i mračnu. Dlaku po dlaku je kidao djeliće njegovih najbolnijih sjećanja. Mučio ga je i crpio. Ahmed je bio sam i to ga je, polahko ali sigurno, jelo iznutra.

18.09.2017.

sam u nju pada

Kaže pala u sevdah, u kahar. Pala sam ja u crnu rupu što sam je sama sebi napipala, našla, iskopala.

17.09.2017.

pasta



pored neadekvatnog Halata i s umorom al sam se odmorila. jest da mi pojedoše oči "greške" šta sam sve mogla drugačije, al... kaže Bob Ross: There are no mistakes, there are just happy accidents. :)

i, dokaz da se može super odraditi pop pjesma koja... nije nešto

17.09.2017.

šta li će ovdje biti?



nešto se kuha

13.09.2017.

Počivala u miru

Umrla Nada Đurevska. Legendarna Hasanaginica... Mir s tobom. (A meni rekoše da ličim na nju..)

05.09.2017.

E moja Barbi

Moram radit gastroskopiju.

Strah me, užasno.

Sad skontah.


Stariji postovi

Reading is like love.
There's no way back.